Moj brend se ne nosi. On se postaje. MARINA Mićanović

Iako je u svijet mode ušla kroz dizajn odjeće, njen današnji izraz nastaje kroz fokus i hrabrost koji se ogledaju u odluci da se posveti jednom modnom predmetu i razvije ga do maksimuma. UniUkiyo torbe, kreatorke Marine Mićanović, nisu posljedica trenda, već procesa sazrijevanja, razumijevanja tržišta, ali i sopstvenog identiteta. U svijetu u kom se sve umnožava i ubrzava, Marina bira suprotno: ručni rad, kontrolisanu proizvodnju, personalizaciju i formu koja se razvija iz auteničnog„ja“ i„ti“, a ne iz potrebe za masovnošću. Naziv brenda UniUkiyo dolazi iz japanske filozofije i označava način života koji nadilazi prolaznost, stanje u kom život nije ograničen pravilima, već vođen osjećajem i osviješćenošću.
Marinine torbe su istovremeno i predmet i poruka. Skulpturalne, arhitektonske, multipraktične, transformativne; balansiraju između funkcionalnosti i umjetnosti, između potreba koje diktiraju savremeni život i želja za slobodom. Mogu se nositi na više načina, prilagođavati kontekstu i osobi, ali ono što ostaje nepromjenljivo je njihov karakter. UniUkiyo ne traži validaciju koja dolazi spolja, već pripada onima koji je već nose u sebi 

IZ PORODIČNE RADNJE U BEOGRADU, SA KOFEROM SNOVA, U GRAD KOJI NIKADA NE SPAVA

Za Marinu, porijeklom iz Srbije, Njujork je bio sudbinski pre- dodređena adresa. Ostavivši porodični biznis prije skoro punih deset godina, stigla je sa dva kofera, ograničenim sredstvima i jasnom unutrašnjom potrebom da oživi život koji osjeća svo- jim. Put je, naravno, bio sve osim linearan: ispunjen sumnjama, izazovima i trenucima u kojima je povratak djelovao kao realna opcija. Ipak ostaje, vođena intuicijom, znakovima koje, kako kaže, nije mogla da ignoriše i jasnim osjećajem da je upravo to prostor u kom njena ideja može da zaživi do kraja. Sada taj početak opisuje kao spoj hrabrosti, ludosti i vizije – tri elementa bez kojih, izgleda, nijedan stvaralački put ne može da postoji.

Kažete da vas je Njujork odmah „prepoznao“. Šta je to u tom gradu toliko snažno rezonovalo sa vama, pa ste odmah znali da tu i pripadate?
To je bila energija grada i svih ljudi koji je stvaraju. Potom, raznolikost i inspiracija. Činjenica da ste u gradu u kom živi sko- ro cio svijet, u kom možete vidjeti sve kulture svijeta, različita razmišljanja, poglede na život, energija koju ljudi nose, njihova kreativnost... to je ono što mene suočava i upoznaje sa so- bom samom, na svim nivoima, a naročito u stvaranju. To što mi je grad pružio slobodu da budem to što jesam bez limita, sa svojim kulturološkim razlikama, zaista je neprocjenjiv osjećaj.

Napravili ste veliki zaokret: od dizajnerke ženske mode do pot- pune posvećenosti jednom proizvodu. Šta vas je uvjerilo da je baš torba vaš jezik tj. medij?
Ovo je važno pitanje i rekla bih da odgovor na njega može pomoći mnogima koji se žele baviti ovim poslom, da osmisle najbolju strukturu razvoja svog budućeg brenda. Prvo, kada sam ušla u svijet mode kao modni dizajner, nisam imala pojma šta to sve znači. Uvijek ću istaći da je to najljepši posao na svije- tu, ali ako se postigne jedna važna stvar: ako se postavi, koliko je moguće, što jasniji pravac. Ja sam, recimo, počela sa avan- gardnim komadima kao što su haljine, mantili, kaputi, suknje, neke lude pantalone i slično. Bilo je tu puno ručnog rada, svaki kroj je bio za sebe, svaki komad je bukvalno pričao novu priču, bio unikatan, a ne serijska proizvodnja. Kada imate tako nešto, to jeste fenomenalno. Ali, ako tek počinjete, to vjerovatno znači i da te komade pravite isključivo za sebe, i katkad ih podijeli- te sa drugima na nekoj reviji ili izložbi. To su više eksponati sa upitnom mogućnošću da se od toga razvije potencijalni posao. 

Tako je modni dizajn za mene, iako to tada nisam znala niti željela, bio hobi, sa mnogo ulaganja i rada. Nadala sam se da će tržište prepoznati vrijednost i dizajn, ali kada nemate„ime“, to ide malo teže. Kada sam došla u Njujork, bilo bi lakše da sam već bila iole poznata dizajnerka. Brzo sam shvatila kako je zapravo najbolje početi. Tako sam se odlučila za jedan proizvod, ali i dalje zadržala unikatnost kao jedan od glavnih principa. I dalje svaki komad ima svoju priču, nastaje na sopstvenom talasu stvaranja. Ali sada je moguće ostvariti i prodaju. To ne znači da neće biti i kolekcija i većeg stvaranja, ali za ovu fazu, važno je da se po nečemu prepoznamo i istaknemo, a kasnije može doći i sve drugo.

Brend UniUkiyo je inspirisan japanskim pojmom životnog stila. Šta taj životni stil predstavlja i kako se njegova filozofija otjelo- tvoruje u vašim komadima?
Bezvremenost. Život koji nema ograničenja, ima samo ljepotu u sebi i nas koji plovimo kroz taj život. Za mene je moda kao pojam upravo to: stil života, ne ono šta nosimo na sebi, već kako tretiramo život, sebe i druge... Koliko autentičnosti imamo, hra- brosti da to živimo, da ne budemo utopljeni u masu, da živimo našu esenciju i to što zaista jesmo. To nije samo hrabrost, već i umjetnost. E, to su filozofija i energija mog brenda.

UniUkiyo torbe su arhitektonske, skulpturalne, transformativne i multipraktične
Prva torba je nastala baš iz stvaranja odjevnih predmeta prije toga, što je posljedično značilo funkcionalnost. Priča o njoj je ujedno i priča o mom identitetu. Ona nosi mnogo jaku energiju i nije mogla biti manje od hrabrosti, multipraktičnosti i poseb- nog „stejtmenta“ koji svako od nas nosi u sebi, samo što često baš to nećemo da vidimo, jer nas plaši i zavisimo od nametnutih trendova i od onoga„šta će drugi reći“. Ova torba je za posebne. Ja sam vrlo praktična i detaljna. Kada mi se „spusti“ slika moje torbe, novog dizajna, moj mozak počinje to prirodno da razlaže na djelove, tj. detalje koji počinju da se obrađuju u funkcional- nost i praktičnost. Iako su torbe same po sebi „stejtmenti“, to često znači da nisu za svakodnevno nošenje, ali ja sam željela da postignem i jedno i drugo – da imaju i funkcionalnost i uni- katnost. Zato imaju višenamjensku primjenu, tj. nose se na više načina. Svojim oblikom i načinom izrade, detaljima, mijenja se forma i jedno može da postane drugo, u ovom slučaju za razli- čite namjene, tj. prilike u kojima se torba može ponijeti.

Interesantno je da u kampanjama vaše torbe najčešće nose „obični” ljudi, ne profesionalni modeli...
Zato što „obični“ ljudi nose sa sobom „organski“ efekat koji mi treba, dok su modeli naučeni kako da najbolje predstave proi- zvod. I jedno i drugo je potrebno, tako da osjetim kad i za koju kampanju koga mogu da uključim i kako da je pravim.

Radite sa vrhunskom kožom i insistirate na ručnoj izradi i proi- zvodnji u Novom Sadu. Da li je Novi Sad bio praktično, logističko rješenje ili način da globalni brend sačuva i ponešto lokalno? 

Ne izgleda možda kao najpraktičnije rješenje i generalno gleda- jući nije, ali za ovaj trenutni način rada, sasvim je odgovarajuće. To je mala proizvodnja i pošto u ponudi insistiram na opciji da kupac može da bira boje, detalje i slično, ovo je zaista najbolje rješenje. Pritom mi je posebno drago i važno da time svemu dam i pečat lokalnog.

Šta je sljedeći korak za UniUkiyo – širenje, evolucija ili možda nešto treće?
Evolucija sigurno. Nešto treće, možda. Ali lično bih voljela i ši- renje. Još uvijek volim da crtam nove odjevne kombinacije. Ali vrijeme će pokazati šta je za brend najbolje. Trudim se da ispra- tim sve nove trendove prodaje, prezentacije, a da opet zadržim svoj autentični stil. Važno je da idemo u korak sa vremenom, pa ću pustiti da ono izdiktira to nešto treće.