Verica Čuljković VIOLINISTKINJA KOJA PJEVA I PRODUCENTKINJA KOJA STVARA NA SVAKOM KORAKU

Verica Čuljković je umjetnica čiji talenti i strast prema muzici i stvaranju prevazilaze granice samo jednog žanra, formata, interesovanja. Violinistkinja, kompozitorka, aranžerka i producentkinja, uvijek nasmijana, puna pozitivne energije i optimizma spremnog da osvaja, Verica živi sva svoja umjetnička ostvarenja i od svog života pravi umjetničko djelo. Već sa četiri godine, otkrila je magiju violine koja je postala njena životna saputnica. 

Završila je Fakultet muzičke umetnosti u Beogradu, magistrira audiovizuelnu produkciju na Fakultetu dramskih umjetnosti i članica je Crnogorskog simfonijskog orkestra. Osnovala je i nastupa sa gudačkim kvartetom „Unique“. Ipak, publika je vjerovatno najčešće prepoznaje po autentičnim nastupima sa DJ-em na kojima, svirajući na električnoj violini, izvodi obrade poznatih melodija. Sigurno ste makar jednom do sad čuli i njene autorske kompozicije, „Reggaemont“ i „Violinegro“, koje pažnju privlače ne samo melodijom, već i upečatljivom audiovizuelnom produkcijom. I tu se njena svestranost ne završava - pokrenula je i vodi produkcijsku agenciju „Unique“. A ono, trenutno najaktuelnije, svakako je njeno pojavljivanje na Montesongu na kom se, svojom kompozicijom „Čuješ li“, prvi put predstavila i kao pjevačica, Svakako, njeno najvažnije zvanje je Đurađova mama. Predstavljamo vam Vericu Čuljković.

Slučajnost koja joj je promijenila život

Moj ulazak u svijet muzike bio je potpuno neočekivan i pomalo sudbonosan. Sve je počelo kada su pedagozi iz muzičke škole dolazili da testiraju talenat djece u predškolskom uzrastu. Zanimljivo je da me niko od učiteljica nije predložio za testiranje – smatrali su da nisam dijete koje se ističe, vjerovatno zato što sam bila vrlo povučena i tiha (što sada i nije slučaj). Sama sam, vođena nekom intuicijom, krenula za njima u zbornicu i zamolila da testiraju i mene. To je bio ključni trenutak u mom životu. Pokazalo se da imam najviši stepen talenta u grupi i taj trenutak vidim kao početak mog profesionalnog puta. Iako nisam imala nikakvo muzičko
iskustvo prije toga, ali jesam gene jer je moj prađed svirao na violini, a đed na flauti, osjetila sam posebnu povezanost s muzikom čim sam krenula na prve časove. Smatram da je to bio nevjerovatan splet okolnosti, a i jedan od najljepših trenutaka mog djetinjstva.

Kraljica instrumenata koja priča sa dušom

Violinu s razlogom zovu kraljicom instrumenata. Njen zvuk je nevjerovatno izražajan – može da bude nježan i emotivan, a istovremeno i moćan, dramatičan. Mislim da je posebno fascinantno to što violina može da prenese emocije na način koji svako može da osjeti, bez obzira na to da li razumije muziku. Njen zvuk ima nešto univerzalno, kao da priča direktno s dušom. I klasična i električna violina
Električna violina mi pruža slobodu da eksperimentišem i unosim moderan izraz u svoju muziku, dok klasična violina ostaje moj temelj i emocija koja me oblikovala kao umjetnicu. Mislim da se autentična Verica čuje u obje verzije, samo na različite načine. Za razliku od klasične violine, električna mi daje prostor da se igram sa zvukom i energijom, posebno na nastupima na kojima publika voli spoj klasičnog i savremenog. To su, na neki način, dvije strane moje ličnosti.

Violinegro – priča o identitetu, transformaciji i snazi žene

Nedavno objavljena kompozicija sa spotom „Violinegro“ je moj magistarski rad na temu audiovizuelne produkcije na Fakultetu dramskih umjetnosti. Izabrala sam ovu temu jer mi je bilo važno da kroz umjetnički izraz povežem muziku, tradiciju i vizuelnu priču. Motivi koje sam odabrala, poput priče o virdžini, nisu samo simboli naše kulturne baštine, već i univerzalne teme o identitetu, transformaciji i snazi. Željela sam da kroz ovaj projekat pokažem svoju viziju, ali i da prikažem emotivnu priču koja će ostaviti utisak na publiku.
Violinegro je priča koja istražuje unutrašnju snagu i transformaciju žene koja pokušava da pronađe balans između društvenih očekivanja i lične slobode. Inspirisana je konceptom virdžine, žene koja je u crnogorskoj tradiciji preuzimala mušku ulogu u porodici. Naziv „sjenke identiteta“ odnosi se na kompleksnost identiteta koji nosimo – naša prošlost, kultura i unutrašnji konflikti često ostaju skriveni poput sjenki, ali nas oblikuju na svakom koraku. Ova kompozicija je moj način da oslobodim taj dio sebe i povežem se s univerzalnim temama snage i transformacije.

Montesong: konačno na bini i kao vokalistkinja

Učešće na Montesongu s pjesmom „Čuješ li?“ bilo je drugačije iskustvo jer sadrži element vokalnog izraza. Proces je bio intenzivan i zahtjevan, ali i izuzetno inspirativan. Od samog početka, kada sam napisala tekst, pa do finalne produkcije i režije scenskog nastupa, osjećala sam da imam priliku da donesem nešto autentično i emotivno publici. Zahvalna sam timu koji je vjerovao u moju viziju, kao i publici koja je podržala ovu priču. „Čuješ li“ je spoj tradicije, simfonijske muzike i savremene estetike, što je bio moj cilj. Takođe, želim istaći koliko je važno da ovakvi projekti dobiju širu podršku, ne samo kroz takmičenja već i kroz kontinuirano ulaganje u umjetnički rad. Smatram da proces organizacije Montesonga može
biti unaprijeđen u pogledu produkcijske podrške za umjetnike. Kvalitet scenskog nastupa direktno zavisi od resursa i vremena koje izvođači imaju na raspolaganju, a to je aspekt na kojem moramo raditi kako bismo podigli nivo festivala.

Izvjestan nastavak pjevačke karijere

Uvijek sam smatrala da je moj primarni instrument violina i nisam željela da odstupam od onoga što me najprije definisalo kao umjetnicu. Međutim, kako su godine prolazile, osjećala sam da imam još mnogo toga za reći i to ne samo kroz instrument, već i svojim glasom.
Pritisci okoline su takođe prisutni godinama, pa recimo da je i to imalo svoj uticaj. Jako mi se dopao cijeli proces stvaranja pjesme „Čuješ li“ i mogu reći da mi je prijao gotovo terapijski i dao potpuno novu perspektivu na sve sto sam do sada radila, tako da je sigurno da ću nastaviti. Možda to neće biti balade, jer kao i u instrumentalnoj karijeri, vjerovatno ću se i ovdje igrati sa raznim žanrovima i njihovim kombinovanjem. Ne mislim da ću se baviti isključivo komercijalnim pjevačkim nastupima. Planiram nastaviti s projektima koji spajaju muziku, tradiciju i moderni pristup, i nadam se da će moj rad motivisati i druge umjetnike da se odvaže na slične poduhvate. Vjerujem da je budućnost crnogorske kulture u ovakvim hrabrim i originalnim iskoracima.

Kreativno stvaranje i kreativni zamor

Zasićenje je prirodni dio svakog intenzivnog rada, a u muzici može doći iz prevelikog broja obaveza ili osjećaja da se ponavljam. U tim trenucima najviše mi pomaže povratak osnovama – sviram melodije koje volim, istražujem nove žanrove ili provodim vrijeme u prirodi gdje pronalazim inspiraciju. Takođe, veoma mi pomaže slušanje muzike drugih izvođača, što često otvori nove perspektive i ideje. Kreativna obnova dolazi i kroz povezivanje s različitim umjetničkim sferama – bilo kroz rad na spotovima, pisanju aranžmana ili istraživanju tradicionalne muzike.

Unique production: interdisciplinarni, multimedijalni projekti

Kao magistrant audiovizuelne produkcije na Fakultetu dramskih umjetnosti i kao neko ko je cijeli život u ovoj oblasti, najčešće se za organizaciju i pripremu svojih nastupa i projekata brinem sama. Scenski nastupi i događaji koje potpisujem karakteristični su po pažljivoj dramaturgiji i vizuelnom identitetu, pa je želja za stvaranjem vlastite platforme za produkciju bila sasvim prirodna. Agencija je tako nastavak mog rada na sceni i iza nje i rezultat višegodišnjeg rada i ljubavi prema umjetnosti i organizaciji. Takođe, kao neko ko se bavi režijom i produkcijom scenskih nastupa i muzičkih spotova generalno, vidjela sam koliko prostora ima za unapređenje ovog segmenta kod nas. Unique production vidim kao platformu sa ogromnim mogućnostima u razvoju scenskih nastupa, interdisciplinarnih
projekata, festivala, događaja i umjetničkih proizvoda raznih formata, posebno u segmentu režije i produkcije koji kod nas još nije dovoljno razvijen. Smatram da agencija ima potencijal da unese novu energiju u događaje, kao i u edukativne projekte za djecu. Inovativan pristup leži u kombinovanju multimedijalnih tehnologija, modernih scenskih efekata i suštinskog pripovijedanja koje publiku vodi kroz jedinstveno iskustvo.

Sin Đurađ svestran i talentovan na mamu

Đurađ, koji će u februaru napuniti osam godina, je moj najveći ponos. Nastojim ga
usmjeravati ka vrijednostima poput upornosti, radoznalosti, strpljenju i poštovanju prema drugima. Uvijek ga podstičem da istražuje svoja interesovanja, ali bez pritiska, jer sam jako svjesna koliki je to teret i kako se to odražava na dalji život. Iako je još mlad, prepoznajem u njemu pravi umjetnički duh i energiju, ogroman talenat na raznim poljima što me neizmjerno raduje. Đurađ ima apsolutni sluh, svira na klaviru, predivno pjeva, obožava crtanje pa je u stanju da tako provede sate, voli matematiku i govori engleski kao svoj maternji jezik, a uz to je, kažu, jako dobar i u košarci. Iz tog razloga ga stalno upoređuju sa mnom u tom periodu, jer sam i sama bila svestrana i svuda, i čak i kroz igru, postizala rezultate.

Šta sve stane u Veričina 24h

Moji dani su vrlo dinamični. Počinje užurbanom jutarnjom rutinom koja uključuje pripreme doručka za Đurađa, odlazak u školu, mojim treningom koji sam u posljednje vrijeme malo zapostavila, ali se sada konačno i tome vraćam, a ubrzo zatim se posvećujem poslovnim obavezama – odlazim na probu simfonijskog orkestra, ručak sa sinom i nerijetko odmah nakon toga pripreme za nastup uz koordinaciju sa mojim roditeljima oko njegove muzičke škole, treninga i drugih aktivnosti, a uz to čuveni multitasking sa produkcijom i sastancima.

Uvijek pokušavam balansirati profesionalni i privatni život, iako nije lako. Svaki slobodan trenutak rezervisan je za porodicu i aktivnosti koje nas zbližavaju. Vodim detaljan planer za sve obaveze i zadatke, a trudim se da uvijek ostavim prostora za nepredviđene situacije kojih zaista uvijek ima. Takođe, delegiranje zadataka i timski rad bi mi bili od velike pomoći kada bih uspjela da pronađem ličnog asistenta. Najvažnije u svemu, fokusiram se na prioritete i trudim se da ne opterećujem dan prevelikim brojem aktivnosti. Održavanje ravnoteže zahtijeva svjesno posvećivanje vremena sebi. Fizički, trudim se da svaki mogući trenutak iskoristim da odmorim i meditiram, da budem u potpunoj tišini, pa me često možete vidjeti kako meditiram sa slušalicama u ušima koje blokiraju svaki mogući zvuk i to mi jako
pomaže da ostanem fokusirana i smanjuje stres, a čim imam imalo slobodnog vremena „bježim“ u planinu, ne bih li potpuno psihički odmorila i napunila baterije.

Želje za 2025: inspiracija za nove priče i vrijeme sa porodicom

Moji planovi za predstojeću godinu uključuju završetak magistarskog rada, produkciju još nekoliko događaja kroz agenciju i, naravno, planiranje zimskog odmora i dugoočekivanog skijanja na koje mislim preko cijele godine. Sebi želim više vremena za porodicu i inspiraciju za nove projekte. Dugoročno, željela bih razviti Unique production u regionalnog lidera za inovativne kulturne događaje i scensku produkciju.